ROĐENJE DJETETA

Jedan od svakako najljepših događaja u svakoj porodici bilo je rođenje djeteta. Žene su se uglavnom porađale kod kuće, a porod bi obavljale starije žene iz susjedstva. Ja znam da je moja baka bila ta „babica“ i ona je porodila gotovo sve žene u selu. I nijedna beba joj nije umrla. Što se danas zna često dešavati i u porodilištu. Znam kako je baka kasnije pričala da je najvažnije bilo samo da ima tople i vruće vode, čistih plata i da se pravilno uveže djetetu pupak.Znalo se često i pripucati u zrak kada se dijete rodi. To bi uglavnom uradio djetetov djed ili otac. Da se razglasi po selu djetetovo rođenje.Nakon rođenja djeteta svaku noć u kući bi gorjela lampa (lućerda) i sve tako do djetetovog krštenja. Krštenje je obično bilo 8-15 dana nakon djetetovog rođenja. Na taj dan dijete je dobivalo ime koje je obično bilo nasljedno, a vezano je za ime strica, ujaka, djeda, tetke, kume, kuma ... Na dan krštenja zakazivale su se i babine koje su bile uglavnom mjesec dana nakon rođenja djeteta. Tada bi se u kući novorođenčeta okupljala rodbina, prijatelji i kumovi da proslave rođenje. Na babine se donosila hrana, piće, kolači i novac.Dijete bi se uglavnom hranilo majčinim mlijekom, a ako ga majka nije imala rado bi priskočila u pomoć neka druga žena iz same obitelji ili susjedstva koja je isto imala malu bebu i imala je mlijeka. Poslije bi se razblaživalo kravlje mlijeko i davalo djetetu. I čaj od kamilice. A, onda i sve drugo .... pomalo. Od natopljenog kruha u mlijeku, blage pileće juhice, izmrvljenih iznutrica, juhice od graha, kašaste palente i mlijeka .... i sve tako dok ne stasa u pravoga Ličanina.