LIČKE KUĆE

Kuće nekada davno nisu bile ovakve kakve su danas. U krajevima gdje je bilo dosta kamena, kuće su se zidale od njega. Kamen se nije puno obrađivao, već se najčešće ugrađivao onakav kakav je pronađen u prirodi. Ono što se obrađivalo bili su tzv.kantuni i špalete. To je kamen koji se ugrađuje na uglovima kako bi se bolje povezali zidovi kuće. I veličina kamena je bila različita, od vrlo sitnog pa sve do jedne tone. Veliko kamenje stavljalo se pri samoj zemlji pošto se nije mogao visoko podizati. Povezivanje se radilo malterom, koji se radio mješanjem kreča i bijele zemlje u kojoj je bilo sitnog pijeska. Pričalo se da se zidalo i sa živim krečom, da bi malter bolje vezao kamen za kamen.Kuće nisu bile visoke. Njihova visina od poda do plafona iznosila je oko 220 cm. Debljina zidova kretala se od 60 do 80 cm. Onaj ko je imao daske taj bi podove oblagao njima, a oni drugi bi imali pod od zemlje ilovače. Ta ilovača se dobro nabijala i uglancavala. Takvi podovi bi se svaki dan premayivali tankim slojem razmućene ilovače ili gline kako bi se očuvali i očistili od prašine.Plafoni su bili od dobro oblanjanih dasaka, složenih jedna do druge. Krov je bio strmiji da se na njemu ne bi zadržavala kiša ili veliki nanosi snijega. Obično je imao dvije strane, a čeoni dijelovi krova bili su sklišeni u obliku strehe. Na čelima kuće su bila dva prozora, jedan nasuprot drugom, a služila su za provjetravanje tavana od dima. Na sredini krova, više ognjišta, bije je otvor koji se zvao badžva. Taj otvor je služio da bi njime izašao dim iz kuće kada na ognjištu gori vatra. Krovovi su se pokrivali šimlom ili šindrom koja se cijepala od jelovine. Prije upotrebe šindre kuće su se pokrivale slamom. Dimnjaci nisu ugrađivani.Veličina same kuće zavisila je od veličine porodice. Sve kuće su uglavnom bile prizemnice. Samo poneka bi imala podrum. Jedan dio podruma bi služio za čuvanje zimnice, a u drugom dijelu je bila stoka. Razmještaj prostorija je u svim kućama bio gotovo isti. Tu se nalazila jedna veća soba u kojoj se spavalo i u koju su se primali gosti. Onda tu je bila i jedna manja soba u kojoj bi spavali mladenci i njihova djeca. Namještaj u sobama je bio jednostavan. Tu su bili kreveti, onoliko koliko ih je bilo potrebno, drveni stol i stolice, ormar i škrinja za robu. Kuhinja se nalazila između velike i male sobe. Tu je bilo ognjište. Na njemu bi obično bile verige, tronoge, crijepnja ili pekva, prijeklad, tronošci i police na koje bi se stavljalo suđe. Posuđe je obično bilo drveno ili zemljano. Bogatije porodice su imale posuđe od bakra. A i ono se čuvalo za poneko specijalno slavlje.Kruh se mijesio u naćvama, a pekao ispod crijepnje. Na ognjištu se kuhalo. Najslađa je bila tako skuhana palenta, još onako vruća prelivena mlijekom ili kiselinom.Osim zidanih kuća gradile su se i brvnare. Brvna su obično bila od jele ili hrasta.Ono što još karekterizira ove stare kuće su preteča današnjih balokona tzv.ganjci. Oni su se dograđivali do ulaznih vrata ispred ili iza kuće. Danas predstavljaju pravi raritet.Rijetko je danas vidjeti starinsku kuću. Takve kuće država tretira kao povijesne spomenike. U neke od njih smještaju se muzeji i zavičajne zbirke.A, ja evo ispričah vam ovu priču o njima. Nek se zna i čita. Najljepše ispisane priče su one priče koje su otrgnute od zaborava. . .